Kao što ime sugeriše, imunosupresivna terapija ima za cilj smanjenje aktivnosti imunološkog sistema. Naime, tokom lupusa, znamo da postoji "hiperaktivacija" imunološkog sistema, uključujući određene bele krvne ćelije, poznate kao limfociti. Mnogi imunosupresivni tretmani stoga ciljaju ove limfocite i imaju za cilj smanjenje njihovog broja i aktivnosti. Iako neki od ovih imunosupresiva mogu biti korišćeni u onkologiji u višim dozama, termin "hemoterapija" ne bi trebalo koristiti kada se ovi lekovi prepisuju tokom lupusa.
Glavni imunosupresivni lekovi koji se koriste tokom lupusa su::
Metotreksat, koji se uzima oralno ili subkutano.
Oralni azatioprin.
Ciklofosfamid, uglavnom kao intravenska infuzija, a ređe oralno.
Oralna mikofenolna kiselina.
Metotreksat se uglavnom koristi za teška oštećenja zglobova. Azatioprin, ciklofosfamid i mikofenolna kiselina prepisuju se u drugim oblicima lupusa sa teškim visceralnim oštećenjima (oštećenje bubrega, neurološka oštećenja).
Erwin Wodicka, Siedlerzeile 3, A-4062 Thening, Austria, Tel. + 43 676 5103678
Imunosupresivna terapija smanjuje aktivnost imunološkog sistema koji je hiperaktivan tokom lupusa. Mnogi od ovih tretmana ciljaju limfocite kako bi smanjili njihov broj i aktivnost. Iako neki od ovih imunosupresiva mogu biti korišćeni u onkologiji u višim dozama, termin "hemoterapija" ne treba koristiti kada se ovi lekovi prepisuju tokom lupusa.