Strogo govoreći, danas ne postoji tretman koji potpuno eliminiše lupus "zauvek", ali u većini slučajeva moguće je lečiti lupus na način da osoba može da živi normalnim životom, sa lupusom koji je "uspavan" tokom produženih perioda. U nekim slučajevima, lupus može "nestati" spontano, posebno u periodu nakon menopauze, ali ne u svim slučajevima. Međutim, nijedan lekar danas ne može da se obaveže da "izleči" sistemski lupus, jer postojeći tretmani, uključujući moderne bioterapije, primarno imaju za cilj kontrolu bolesti. Danas ne postoji tretman koji ispravlja početni okidač lupusa "jednom zauvek".
Zapravo, postoje dva "stepena" izlečenja koje treba razlikovati:
Održivo nestajanje (tokom nekoliko godina) svih simptoma kada se tretmani prekinu (prvo se zaustave kortikosteroidi, zatim hidroksiklorokin). Ovo je prilično često oko 50-55. godine, odnosno nakon menopauze.
Ranija izlečenja su takođe opisana, posebno nakon imunolosupresivnog tretmana. Kao predostrožnost, govori se o produženoj remisiji, jer antinuklearna antitela često ostaju u krvi. Njihova trajna negativnost, koja bi predstavljala "pravo izlečenje", moguća je, ali mnogo ređa.
U većini slučajeva, tretman će pomoći da se bolest održi na niskom nivou aktivnosti, eliminišući većinu njenih efekata. Međutim, redovno praćenje, pažljivo pridržavanje kontinuiranog lečenja i preventivne mere, kao što je izbegavanje izlaganja suncu, i dalje će biti od najveće važnosti.
Sistemski lupus može spontano da se izleči, posebno nakon menopauze, ali ova mogućnost ostaje nesigurna.
U većini slučajeva, tretmani omogućavaju najmanje produženu remisiju.